Izborno ludilo - dio prvi

Vjerojatno su aludirali na preopterećenost medija koji u najčešćem, najviše pažnje posvećuju oktobarskim izborima. Mislili su i na neprimjeran vokabular kojim se izborni kandidati nerijetko koriste, sve u cilju omalovažavanja protivničke strane. Da li pri tom razmišljaju da bi građani možda željeli čuti primjerenu poruku, bez uvreda, psovki... vjerojatno trenutno političke stranke ne razmišljaju. Do nedavno, pa ako ne sve, onda za "ekologiju", "ljudska prava i slobode", te brojne druge teme, koje su trenutno u modernom svijetu popularne. Na djelu, po običaju, priča je sasvim druga.

Evo, centar Bihaća oblijepljen je plakatima izbronih stranaka i kandidata. "vise" odsvakud, ali sa mjesta gdje ni po zakonskim pravilima, ni etičkim, ni bilo kojim drugim ne bi smjeli tu biti. Dakle, kršenja vlastitih obećanja o čistom, uređenom, modernom gradu, već su počela. Ostaje i potanje koliko su političke partije "ulupale" novaca u kampanju, ili koliko planiraju slupati na plakatiranja.

Koliko god da jesu, zaključiti se može i da su sa puno manje novaca mogli ako ništa drugo, imati slogane koji među narodom ne izazivaju smijeh. Kako je počelo, na banderama neće biti mjesta, plakate možete očekivati i na vlastitim automobilima, izlozima, ogradama, kućama. I niko vas neće pitati za dozvolu. Uostalom, koga to oni za bilo šta pitaju? Svakako da nas čeka nimalo ugodna kampanja.

Treba imati dobar nervni sistem kada prolaziš gradom, a da te pri tom ne razbjesni "ispeglana i isfotošopirana" faca neke gospođe koja se cereka sa plakata, postavljenog na tvoje privatno vlasništvo. Tek je počelo, a strasti se razbuktale. Strankama poručujemo, da ako ništa drugo, ne uzimaju sebi za pravo da nam se vješaju oko vrata, samo zato što se njima prohtjelo dočepati vlasti.