Kako li Bakir zamišlja BiH?

Biti nacionalista nije stvar trenutnog stava. To Bakir Izetbegović nikako nije kadar razumjeti. On očigledno misli da sa par poteza, nekoliko pomirljivih izjava, može sakriti svoj politički karakter. On misli da je to moguće. Međutim, nije.

Biti državnik znači gledati u budućnost i pokušati biti progresivan i bolji od svega onoga što je bilo prije. Na žalost, politika Bakira Izetbegovića se u mnogome bazira na prošlosti. To je njegova velika greška, tim prije što ga njegova politička prošlost, njegove izjave i politički stavovi, diskvalifikuju u želji da bude državnik.

U današnjem Oslobođenju, Izetbegović je još jednom pokazao da je nedorastao funkciji koju obnaša, da luta u pokušaju osobne transformacije, te da mu je jako teško prikriti stvarnu stranu svog političkog karaktera. 

Prije svega, za mnoge predstavlja iznenađenje njegova namjera da opravda učešće Borisa Tadića u projektu proslave dvadesete godišnjice Republike Srpske. Iole ozbljan i obaviješten građanin Bosne i Hercegovine razumije šta se taj dan slavilo i koliku težinu toj proslavi je dalo upravo prisutvo Tadića.

Pravdanje Tadićeve izjave da je "Republika Srpska osnovana kao odgovor na nezavisnost BiH, koju su izglasali Bošnjaci i Hrvati" time da mu se uskoro bliže izbori i da će vjerovatno biti još sličnih izjava je vrhunac Izetbegovićeve neprincipijelnosti i političkog nesnalaženja. Međutim, ni to nije sve.

Dok u jednom dijelu intervjua kritikuje Republiku Srpsku kao dio Bosne i Hercegovine gdje svi građani nemaju ravnopravan status, što je apsolutno tačno, u drugom dijelu teksta kroz odgovor na pitanje o odnosima u FBiH Izetbegović praktično pokazuje da bi se i on na mjestu Milorada Dodika apsolutno isto ponašao.

Naime, govoreći o mogućoj transformaciji Federacije BiH, Izetbegović govori isključivo o odnosima Bošnjaka i Hrvata apsolutno zanemarujući Srbe kao jednako važan i konstitutivan narod u Federaciji BiH, dok "ostale" na svom političkom radaru Izetbegović nikada ozbiljno nije ni imao.

Bakir Izetbegović, pored ostalog, kaže: "Nije u redu, bez konsultacija sa Bošnjacima, odlučiti da se na brdu iznad Mostara digne krst visok dvadeset metara, ili toranj katedrale u Mostaru van svih arhitektonskih normi i rezona", prigovarajući neke ranije poteze mostarskih Hrvata iz HDZ-a sa kojim je njegov SDA, upravo u Mostaru u dogogodišnjoj koaliciji. "Državnik" Izetbegović apsolutno "zaboravlja" postojanje jednog naroda, a da ne govorimo o ostalima u FBiH, koji po njemu izgleda ne trebaju da se pitaju ni za šta pored živih Bošnjaka i Hrvata.

Da ne govorimo o tome da je nezamislivo da Izetbegović progovori o ratnoj sudbini mostarskih ili sarajevskih Srba pokazujući time da je zaista drugačiji, da je državnik. Naprotiv, stavovima o "hrvatsko-bošnjačkoj" FBiH on (ne)svjesno daje dodatni legitimitet svima onima koji Republiku Srpsku predstavljaju isključivo kao entitet Srpskog naroda.

Teško je, a da se još jednom ne izvuče zaključak da se "braneći" Bosnu i Hercegovinu na neprikladan način često pravi veća šteta nego korist. Zato se ne treba čuditi što se sve češće postavlja pitanje koliko će vremena proći da se to shvati?

A do tada će koncept normalne Bosne i Hercegovine Dodik nastaviti napadati, a Izetbegović braniti. Ne zna se šta je gore.